Atomsko Sklonište

Od rata do rata

Čovjek je danas
Sve prazniji u duši,
I planetu Zemlju
Polagano ruši.

Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.

Uz cvijeće mlado
Raste crna droga,
I tko još tvrdi
Da ima boga.

Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.

Ostaće nam samo
Te betonske ruke,
I mrtva mora,
Bez valova i luke.

Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.

Olujni mornar

Moje je more i moj je brod
Moji su vjetrovi, kise i oluje
Tebi ostavljam novi krov
Novi asfalt i prikljucak struje.

Obala je pola-pola
Ali ti poklanjam sve
Obala je pola-pola
Ali ti poklanjam sve.

Moje je more, moj je brod
I smrt ce moja biti tajna za te
Ostavljam ti francuski krevet, ne placi
Jos uvijek mislim, mislim na te.

Obala je pola-pola
Ali ti poklanjam sve
Obala je pola-pola
Ali ti poklanjam sve.

Ona

Ona sanja blistavi Holivud,
Života njenog to je put.
Ona sanja naslovnu stranicu,
Vidi sebe kao glavnu glumicu.

Ona voli skupe krpice,
Za njih daje jeftine poljupce.
Ona traži lude provode,
Puno novca i disko klubove.

Ona ima više ciljeve,
I mrzi priče dirljive.
Ona traži pravog čovjeka,
Al' ostati će sama dovijeka.

Ona se boji poraza,
Zauvijek želi biti bezbrižna.
Ona se boji starenja,
Želi ostati ženstvena.

Ona ne da da se mazi

Ustala je bez osjecaja zurbe
Oci u bijedi od protekle noci
Dok plamen vatre u jutarnjem polju
Crveno cvijece ponovo pali.

Ona ne da da se mazi
Ona ne da i ne da da se mazi.


U starom zrcalu gleda svoje lice
Okrunjena cvijecem od papira
Pali cigaretu i stavlja sminku
U prozoru nebo treperi u zraku.

Oni što dolaze za nama

Oni što dolaze za nama,
Imat će samo
Betonirane pejzaže,
Nosit će na glavi
Zelene kape i šešire,
A iz očiju
Cvjetovi će da im vire.

Oni što dolaze za nama,
Slušat će samo
Cvrkut plastičnih ptica,
Imat će u osmijeh,
U osmijeh, namještena lica.
Oni što dolaze za nama,
Imat će sterilizirane osjećaje
Bez klica.

Oni što dolaze za nama,
Imat će i u WC-u,
I u WC-u, televiziju.
Sklapat će prijateljstva
Putem kućnog kompjutera.
Oni što dolaze za nama,
Umjesto šljivovice
Ispijat će čaše etera.

Otmica naše ljubavi

Nepoznata lica,
Sa čarapama preko lica,
Odveli su je
Sa, tek prolistalih, ulica.

Imala je šal
Ne zelene,
Već neupadljive boje,
A u torbi, uz ostalo,
I slike moje.

Po gradu se priča
Da u otmicu je umješana
Njena mama,
Što već duže živi
U drugom braku.
A kad sam upitao njenu baku
Ona kao da ništa ne zna.

Po gradu se priča
U nekoliko zlobnih varijacija,
Kako sam loša kombinacija.
A kad sam preklinjao njenog tatu
On me je upitao za platu.

Pakleni vozaci

Prvi put viđeno, u vasem su gradu
Pakleni vozaci celicnih zivaca
Pripremite karte, zauzmite mjesta
Tu na galeriji plavog zida smrti.

Ovo je vrijeme paklenih vozaca
Ovo je vrijeme paklenih vozaca

Dva brata rodena na zidu smrti
Da ne vjerujes rodenim ocima
Kuda oni jure, dal' ih slava vuce
Ili mozda novac, titula neka.

Ovo je vrijeme paklenih vozaca
Ovo je vrijeme paklenih vozaca

Periferni vremeplov

Bake su imale
Rudolf Valentina,
A majke i kćeri
Džems Dina.

Iza rata pjesme
Majakovskog i Bloka,
A onda Elvis Prisli
I prvi zvuci roka.

Danas ti sjediš
U uglu diskaća,
A vrijeme,
Vrijeme se ne vraća.

U modi su bile
Frizure tarzanice,
A pravo bogatstvo
Polovne traperice.

Zatim se pojavila
Merlin plava bomba,
I prva prošvercana
Bolf roba.

Danas ti sjediš
U uglu diskaća,
A vrijeme,
Vrijeme se ne vraća.

Pomorac sam majko

Cetiri broda, cetiri mora
I lumbago sto me hvata
Ko mog dobrog tatu iza rata.

Pomorac sam majko na bijelome brodu
Pomorac sam majko u modrome grobu.

Cetiri luke, cetiri raja
I cura sto me hvata
Ko dorata bijela oko vrata.

Pomorac sam majko na bijelome brodu
Pomorac sam majko u modrome grobu.

Cetiri svade, cetiri tuce
Nitko ne zna ko je bio
A mozda sam mladan i ubio.

Pomorac sam majko na bijelome brodu
Pomorac sam majko u modrome grobu.

Cetiri noci kroz oluje
Olupina dok izranja
Svako svoju toplu kucu sanja.

Pomorac sam majko na bijelome brodu
Pomorac sam majko u modrome grobu.

Poslednji let Boinga 707

Ja ti mašem svakog dana,
a boing, zaglušuje mi buku srca
zato danas objavljujem
zadnje vijesti iz svog srca:
Poslednji let boinga 707.

Neću više da strahujem za tebe,
hoću da budeš na zemlji,
sva deca cvjetnih polja
i zelenih livada bez ograda.
Hoću da zajedno sa mnom
mašeš pticama u letu.

Pun mjesec

Kroz koliko vrata
Moram proć’,
Da bih ušao
U gluhu noć?

Pun je mjesec,
To tebe plaši, znam.
Pun je mjesec,
Ne da ti da snivaš.

Koji prozor
Vodi na krov,
Želim sjesti
na dimnjak crn.

Pun je mjesec,
To tebe plaši, znam.
Pun je mjesec,
Ne da ti da snivaš.

Radjaju se nova djeca

Dok drugi kucu grade
Ja pjevam tuzne balade
Dok drugi za novcem trce
Gledam kako svijet posrce.

Radaju se nova djeca
U prasini ludog svijeta
I vec placu kako nema
Za njih nove dovoljno banketa.

Al i ja sam bez morala
Sto mi ga je mladost dala.

Zaboravljen je miris cvijeca
Zaboravljene su dobre knjige
A roditelji prenijeli na djecu
Velike i teske brige.

Rahela

Zaželio sam krenuti
Tvojim putem,
Na obale daleke,
Gdje kolibe mirišu na ruže.
Burmanskim putem
Stići ću pred zid plača,
Uzet te za ruku
I povesti da nitko ne zna.

Snivat ćemo cijelim putem
Na ležaju od palmi.
U smiraj bijelog dana
Slušat ćemo trube Jerihona.
Puknut će nešto tada
U glavi mojoj…
Zastat će nečija ruka
U kosi tvojoj…
Putujmo Rahela,
Putujmo do vječnosti,
Putujmo Rahela
Na obale Goe.

Sam

Ostao sam sam, dok svira blues.
Ostao sam sam, dok kiša pada uzalud.
Htio sam kazat' bar jednu riječ,
Al' nisam znao što.
Volio me lažljiv pogled njene
U meni sve je nestalo.

Ostao sam sam, dok svira blues.
Ostao sam sam, dok kiša pada uzalud.
Bila je ljubav moje noći samotne.
Bila je grijeh i pakao,
Cijelu vječnost sam je snivao,
U duši sam je skrivao.

Zaboraviću svaki dodir njen,
Već sam poludio.
U mojoj duši vlada prazan dan,
Ne znam što ću bez nje.

Saznao sam dijagnozu

Umjesto atomske bombe
Mogli ste pronaći lijek
Da proživim svoj vijek,
Da proživim svoj vijek.

Iako pjevam o ljudima,
Napustila me sreća,
U cvatu civilizacije
Dvadesetog stoljeća.

Umjesto hidrogenske bombe
Mogli ste pronaći lijek
Da proživim svoj vijek,
Da proživim svoj vijek.

Iako pjevam o ljudima,
Napustila me sreća,
U cvatu civilizacije
Dvadesetog stoljeća.

Umjesto neutronske bombe
Mogli ste pronaći lijek
Da proživim svoj vijek,
Da proživim svoj vijek.

Iako pjevam o ljudima
Napustila me sreća,
U cvatu civilizacije
Dvadesetog stoljeća.

Slatki snovi

Kad snivaš slatke snove
Ja biću tvoj tajni gost.
Ljubiću te nježno, draga,
Al’ vjeruj neću biti prost.

Kad ljubav stvori
Oganj u svijetu tvoga sna,
Probudiću te s pjesmom,
Vilo sa morskoga dna.

Snage tijelu mome daj,
Dok traje noć i divan san.

Smanji gas

Ostavi sada to
Za neka druga vremena
Navikni na hljeb i sol
Na tijelo bez pudra i parfema.

Ostavi sada to
Za neka druga vremena
Navikni na oci
Bez umjetnih trepavica.

Modro more
Prostire se svud oko nas
Prebaci u trecu
I polako smanji gas.

Svirao je R&R

Gledao sam zelena i plava lica.
Gledao sam djevojku dok čuo se "blue moon".
Odavde nema izlaza, pomislih da sam lud,
Ne slušaju me noge, ni noge ni um.

Svirao je r&r, svirao je "blue moon",
Paranoja me hvata i mjesec pun.

Gledao sam blještavi mjesec, začuđena lica.
Gledao sam modre sjene, kosu njenu vatrenu.
Bio sam zaljubljen i potpuno lud,
Pili smo "džin tonik" i "malibu".

Svirao je r&r, svirao je "blue moon",
Paranoja me hvata i mjesec pun.

Tajna

Visoko na nebu skrivaš se.
Sjaje tvoje oči među zvijezdama.
U istini tajne tražim te,
U izvoru svjetla rađaš se.

Tajno, tajno...

Anđeli pjevaju cijelu noć,
Sjećam se zime tvojih nadanja.
Dok slušam pjesmu tvojih lutanja,
U zvjezdanoj noći rađaš se.

Tajno, tajno...

Teško je biti anđeo

Auto vozim 5 na sat,
Ulice su prazne.
Ludi ritam bubnjeva
Odzvanja tvojim ušima.

Kosa tvoja plamena
Pada mi na koljena.
Dodir tvojih usana
Ubija.

Teško je biti anđeo
Kad si u mojim rukama.

Auto vozim 5 na sat,
Gledam grad se budi.
Pratim tvoje korake,
Ludi ritam ljubavi.

Kosa tvoja plamena
Pada mi na koljena.
Dodir tvojih usana
Ubija.

Tko ce tad na zgaristu reci

Rodjen sam u soliteru
lift vozi osmi kat
i prvo sto kao klinac pamtim
mojih susjeda je rat
I vec tad su ne znam zasto rekli
pocni, pocni nanovo

Vracari su soliterom
evo, ide djecak mlad
u skoli ja sam dobro pamtim
doziveo pravi krah
I tad mi dobra mati rece
pocni, pocni nanovo

Tuga mi se uselila
u srce kao vrag
curi dobro pamtim
nisam bio sasvim drag
I tad mi dobri tata rece
pocni, pocni nanovo

Zivim jos u soliteru
lift vozi osmi kat
i pocinju me plasit vjesti
gde spominju treci rat
I tko ce tad na zgaristu reci
pocni, pocni nanovo

Tražila je lice ljubavi

Imala je male grudi,
Oči krupne, plave,
Tužna usta, nježna i meka.
Otišla je posve sama
U suton bijelog otrova,
Opijena mirisom ljetnog neba.

Tražila je lice ljubavi,
Što u snovima uvijek se javi.
Tražila je čistu obalu,
Da na njoj živi bar jedan dan.

Imala je divlju kosu,
Daleku od svakog cvijeća,
Nježnu kosu toplu poput neba.
Otišla je posve sama
U suton bijelog otrova,
Opijena mirisom ljetnog neba.

Treba imat dusu

Uz stol na tri noge
Bez ijednog cavla
Sjele su u pet do ponoc
Da prizivaju duhove
Da prizivaju duhove

U polutamnoj sobi
Sklopile su svoje oci
Ispruzile bijele prste
I saputale njegovo ime
I saputale njegovo ime

U tren se pretvorilo
Hiljadu noci i dana
Odgovora nije bilo
Jer za ljubav treba imat dusu
Jer za ljubav treba imat dusu

Tvoj princ

Htio sam da budem tvoj princ,
Da te probudim iz lažnog sna,
Uzmem u ruke i milujem,
Htio sam da budem tvoj princ.

Putuješ, putuješ, al’ ne znaš gdje,
Tugujem, tugujem, al’ ne znam za kim.

Htio sam da budem tvoj konj,
Šaren poput duge, brz kao munja.
Kroz dugu grivu gledam te,
Dok ti voliš samo bijelog konja.

U vremenu horoskopa

U vremenu horoskopa
I velikih snovidenja
Nije dobro mornarima
Pozeljeti dovidenja.

Jer cudni su i sablasni
Mornarevi neki snovi
U kojima iznad broda
Lete crni galebovi.

U vremenu transplatata
I uspjesnih dijaliza
Novi bubreg bi pozeljela
I cudesna Mona Liza.

Jer covjek se odhrvao
Bar po nekoj ruznoj smrti
I jos uvijek hvala Bogu
Na planeti on se vrti.

U vremenu satelita
I svemirskih putovanja
Besmisleno odzvanjaju
Uvijek nova ratovanja.

Poznati su mi planovi
Umobolnih nekih glava
Da za vijek vjekova amen
Ovaj ljudski svijet odspava.

Umro je najveći mrav

Najveći mrav u mom vrtu
Umro je od srčane kapi
Svi mravi tuguju,
Isplakaše sada
Suza već dvje, tri kapi

Umro je vidjevši ljude
Kako bezbrižno lažu,
Umro je vidjevši ljude
Kako bezbrižno kradu

Umro je kad su sa vrata
Otjerali starog prosjaka
I kad je čuo pred školom
Psovke gomile đaka

Najveći mrav u mom vrtu
Umro je od srčane kapi
Svi mravi tuguju,
Isplakaše sada
Suza već dvje, tri kapi

Umro je vidjevši ljude
Kako bezbrižno lažu,
Umro je vidjevši ljude
Kako bezbrižno kradu

Umro je kad su sa vrata
Otjerali starog prosjaka
I kad je čuo pred školom
Psovke gomile đaka

Svi mravi tuguju
I meni je žao
Jer zbog svega
Što je vidio
Mrav će dospjeti u pakao

Zabranjeno snivanje

Doktorica je bila nasminkana kao kurva
Sjedila je u pletenoj kineskoj stolici
Uzela me u krilo i mazila poput djeteta
Pricala mi je pricu o magicnom kraljevstvu.

Zabranjeno snivanje, dozvoljeno spavanje
Zabranjeno snivanje.

U toploj spavaoni zeljezni kreveti
U drhtavim rukama nabijeni revolveri
Svakom ista doza, vrijeme je za spavanje
Nocas ne trebam pricu o magicnom kraljevstvu.

Zabranjeno snivanje, dozvoljeno spavanje
Zabranjeno snivanje.

Žuti kišobran

Kupio sam sebi na dar
Jedan mali zuti kisobran
Da zamijeni sunce kad pada kisa
Kupio sam sebi plasticnu lutku
Da mi zamijeni tebe, draga, kad padne noc.

U toploj sobi ja sam je napuhao
Milovao njezno, tocno kol'ko treba
Imao u vidu da se ne zatelebam
Kad stiglo je jutro, ja sam je ispuhao
Jer sve sto mi je pruzila
Bilo je kao kod tebe
Vaginalna manipulacija.

Zvao sam i miliciju

Mračna noć je davno pala,
A ti si još uvijek mala.
Zvao sam i miliciju,
Da te traže i dovedu.

Kaiš vadim da proplačeš,
Gdje si do sad kćeri moja?
S kim to hodaš tko te vuče
Da ne slušaš svoga oca.

Ne razumijem i ne shvaćam:
Pa i mi smo bili mladi,
Voljeli se i plesali.
Pa i mi smo bili mladi,
I kaiša oprobali,
I ponekad zakasnili.

Na prozoru susjedi su,
Postavili svoje straže.
Kažu žele tvojoj majci
Strah veliki da ublaže.
Kaiš vadim da proplačeš,
Gdje si do sad kćeri moja?
Ti nesrećo našeg doma,
Što ne slušaš svoga oca.

Vidjećeš ti svoga boga,
Što na vrijeme nisi došla.
A još jednom, samo jednom,
U popravni dom te šaljem.
Kaiš vadim da proplačeš,
Gdje si do sad kćeri moja?
Izbjeglico propalico,
Što ne slušaš svoga oca.